Verona je grad legendi, ljubavi, vjerovanja i obećanja. Od kada je, 300. godine, prije nove ere, Verona postala rimska kolonija, pa sve do danas, smjenjivali su se vladari, gradili su se dvorci, utvrđenja, trgovi, posjećivali su je znameniti pjesnici, slikari, naučnici, i svako od njih je ostavio znamenitost ovom gradu na sjeveru Italije.
Posebnu radost posjete Veroni doživjeće romantičari i oni koji bezgranično vjeruju u snagu vječne ljubavi. Najpoznatiji ljubavnici svijeta – istoimeni likovi iz Shakespearove drame “Romeo i Julija” na vječnu ljubav su se zakleli upravo u ovom gradu. Iako ne postoje istorijski podaci koji potvrđuju da se ta ljubavna tragedija srednjeg vijeka zaista dogodila, Verona i danas njeguje kult ljubavi kroz likove Romea i Julije. U uskoj ulici zaljubljenih (Via Amanti), nalazi se Julijina kuća (Via Cappello), najveća turistička atrakcija Verone. Do Julijine kuće se dolazi kroz prolaz, čiji su zidovi ispisani stotinama ljubavnih poruka. Kada više nije bilo mjesta za pisanje na zidovima, turisti su počeli lijepiti papiriće sa porukama na kojima su pisali ime svoje ljubavi. Da bi spriječili turiste da lijepe papiriće po zidu, gradske vlasti Verone su postavile nekoliko telefonskih govornica putem kojih turisti mogu, za 2 eura, šapnuti ljubavnu poruku direktno “Juliji”.
Ispod balkona, sa kojeg je navodno Julija slala tajne ljubavne signale svom voljenom Romeu, nalazi se njena statua. Postoji vjerovanje da, ukoliko dodirnete grudi statue, ostvariće vam se ljubavne želje. Ukolio želite da uživate u pogledu sa Julijinog balkona, za taj pogled ćete morati izdvojiti 9 eura. Kuća u kojoj je navodno živio Romeo (Cassa Montecchi), ne izaziva veliko interesovanje turista kao Julijina kuća. Oni koji sanjaju „ljubav do groba“ će produžiti do groblja na kojem se nalazi Julijin grob. Čije su to kuće zaista i čiji je to grob, gotovo je nebitno tragačima za osjećanjima.
Život na ulicama Verone 
Od kada je, 300. godine, prije nove ere, Verona postala rimska kolonija, pa sve do danas, smjenjivali su se vladari, gradili su se dvorci, utvrđenja, trgovi, posjećivali su je znameniti pjesnici, slikari, naučnici, i svako od njih je ostavio znamenitost ovom gradu na sjeveru Italije. Sačuvan je veliki broj spomenika iz antičkog doba, srednjovjekovnog i renesansnog perioda, tako da svako ko posjeti ovaj grad neće ostati uskraćen za razgledanje mnogobrojnih kulturno-istorijskih spomenika. Najznačajnija je slavna veronska Arena, amfiteatar koji se u doba Rimskog carstva koristio za gladijatorske igre. Danas su gladijatori samo kostimirani domaćini Arene koja je, po svojoj veličini, treća u Italiji. Smatra se da Arena može primiti 22 000 posjetilaca. Budući da je dobro očuvana, u njoj se tradicionalno izvode opere kao što je „Aida“ ili „Nabucco“, ali i koncerti klasične muzike i razne umjetničke predstave. Uživanje u operi pod vedrim nebom u ambijentu iz I vijeka, djeluje kao neponovljiv osjećaj. Uz rijeku Adige (Adiđe) prostire se impresivna građevina u kojoj se danas nalazi Muzej umjetnosti – zamak Castelvecchio. Tu možete saznati da je Giuseppe Verdi već je punih sto godina bio mrtav kada je 1913. godine prvi put izvedena njegova opera „Aida“ u veronskoj Areni. Takođe, pjesnik Dante je boravio u Veroni i posljednji dio “Božanstvene komedije“ posvetio je tadašnjem vladaru Cangrandeu I. Vrijedi posjetiti i baziliku San Zeno Maggiore, ako ni zbog čega drugog, onda zbog opšteg vjerovanja da je to mjesto gdje su se tajno vjenčali najpoznatiji ljubavnici svijeta – Romeo i Julija. Na mjestu gdje je nekada bio rimski forum, danas je Piazza del Erbe, odakle se možete uputiti u uske ulice koje vode do nekih od najljepših građevina u Veroni. Tu je i pijaca gdje možete upoznati pravi mentalitet Italijana i shvatiti zašto mnogo pažnje posvećuju zdravoj ishrani. Za one kojima razgledanje takvih znamenitosti ne predstavlja zadovoljstvo, mogu uživati u vrhunskim italijanskim vinima i ukusnoj hrani u mnogobrojnim veronskim restoranima i kafićima. Ispred Arene nalazi se “Piazza Bra”, ulica sa mnogim barovima, restoranima i suvenirnicama. Posebna atmosfera je u Caffe Dante, mjestu gdje su se nekada sastajali pjesnici. Danas je taj najstariji kafić u Veroni idealno mjesto za uživanje u pravom, odličnom italijanskom capuccinu, kao i uz uštipke koji su lokalni specijalitet.
Romeo i Julija – Saga o vječnoj ljubavi 
Na glavnom veronskom trgu izbija svađa između dvije ugledne porodice: Capuleti i Montecchi, koja završava upozorenjem kneza Eskala. Naslućuje se da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz porodice Capuleti. Nakon toga, glava porodice Capuleti organizuje zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navodi ga da dođe na zabavu. Na zabavi Romeo sreće Juliju. Između njih se rađa ljubav, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih porodica. Romeo tek tada shvata pravi smisao života. U jednoj svađi, Tibaldo, Capuletijev sinovac, ubija Merkuzija, Romeovog prijatelja. Želeći da osveti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji sprječavaju ga da ode i on se skriva kod franjevca Lorenza. Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala Romeu, ona radije bira smrt nego udaju za Parisa. Monah Lorenzo, želeći da spriječi tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, i šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Međutim, glasnik ne stiže na vrijeme reći Romeu istinu. On dolazi u grobnicu Capuleti i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispija otrov i umire. Neposredno nakon toga, Julija se budi i vidjevši mrtvog Romea, uzima bodež i oduzima sebi život. Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obe porodice. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire, jer shvataju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi, i time donijela svima veliku nesreću.
