Uskršnji zeka, prema verovanjima, stigao nam je iz Nemačke. Naime, legenda kaže da je germanska boginja Ostara (boginja proleća, boginja buđenja prirode, vaskrsnuća, pa samim tim i Uskrsa, te je Eostre=Easter (engl. Uskrs)) šetajući šumom u jedan zimski, snežni dan, naišla na pticu koja se smrzavala u snegu i bespomoćno je stajala u šumi. Boginja se sažalila na nju i kako bi je spasla od zime pretvorila ju je u zeca jer je njegovo krzno, pa i on sam životinja koja mnogo bolje podnosi hladnoću. Međutim taj zec je (kako je ranije bio ptica) i dalje legao jaja, te bi ih svake godine u proleće u znak zahvalnosti farbao i takve prinosio boginji koja ga je spasila. Otuda je poteklo verovaanje u zeku koji donosi deci šarena jaja i poklone.
Druga teorija tvrdi da uskršnji zeka datira iz 17. veka i da ju je postavio mladi Nemački doktor i teolog u svojoj zbirci medicinskih eseja iz 1682. godine. Kako stoji u navodima časopisa The Royal Society, nemački lekar Johannes Richier je u svom radu napisao kako je Uskršnji zec za kojeg se kaže da leže i sakriva raznobojna jaja za djecu i lakoverne odrasle osobe – zapravo na taj način želeo da vidi kuće i domove ljudi kod kojih bi dolazio. Kao dobar i savestan lekar, Richier je pisao o uskršnjem zecu i njegovim jajima radi zdravstvenog upozorenja. “Mladi ljudi gube svoje zdravlje s tim uskršnjim jajima”, piše Richier. “Proždrljivo gutaju nesoljena jaja, bez maslaca ili bilo kojega drugog ukusa, što rezultira bolovima u stomaku.”(telegram.hr)
Međutim ni takve pretnje nisu uticale na to da Nemački imigranti u 18. veku ovu tradiciju prenesu iz Evrope čak preko okeana do daleke Amerike, koja je preuzevši vodeću ulogu u trgovini, uz šarena jaja počela da proizvodi i čokoladne zeke koje mi i danas prepoznajemo i sa slašću kupujemo.
U nekim tradicijama zec nije simbol Uskrsa, već se umesto njega pominju životinje poput lisice i ptice kukavice.
NAJZANIMLJIVIJI USKRŠNJI OBIČAJI
